Pet Tibetanaca: Iskustva, koristi i saveti - Uz osvrt na anticelulit masažu i oblikovanje tela
Sveobuhvatan vodič kroz pet tibetanaca na osnovu višegodišnjih iskustava. Otkrijte kako pravilno izvoditi vežbe, koje su najčešće greške, kako utiču na telo i um, i kako se nose sa pauzama. Pored toga, saznajte i o savremenim estetskim metodama kao što su anticelulit masaža, lipoliza, liposukcija i uklanjanje masnih naslaga.
Postoje vežbe koje su decenijama tiho kružile među ljudima željnim boljeg zdravlja, gipkosti i unutrašnjeg mira, a koje su danas poznate pod imenom pet tibetanaca ili fontana mladosti. Njihova jednostavnost često zavara - pet pokreta, nekoliko minuta dnevno, a efekti su, prema svedočenjima mnogih, dalekosežni. Ipak, kao i svaka metoda koja dotiče i telo i suptilnije energetske slojeve, zahteva strpljenje, ispravno izvođenje i dozu samoposmatranja. Ovaj tekst nastao je na osnovu brojnih razmenjenih iskustava, nedoumica i ličnih pobeda ljudi koji su prošli put od prvog okreta do 21. ponavljanja, i koji su na tom putu otkrili šta pomaže, a šta odmogne.
Šta su zapravo pet tibetanaca i zašto se kreće od tri ponavljanja
U originalnoj knjizi, koja se može naći i pod nazivom Fontana mladosti, jasno se navodi da se počinje sa tri ponavljanja svake vežbe. Razlog nije fizička nepripremljenost, već postepeno otvaranje i usklađivanje energetskih centara koje mnogi nazivaju čakrama. Iznenadni prelazak na veliki broj ponavljanja - kakvom su pribegli neki početnici - neretko izaziva burne reakcije: vrtoglavicu, mučninu, pa čak i privremeni pad pritiska ili napade panike. Zato se u gotovo svim autentičnim svedočanstvima ističe da treba odoljeti iskušenju da se od prvog dana radi 7, 9 ili 21 ponavljanje.
Naravno, mlađi ljudi ili oni koji su već u dobroj formi mogu početi sa pet ili sedam ponavljanja, ali je i njima mudrije da provedu bar nedelju dana na manjem broju kako bi osetili kako telo diše i reaguje. Više puta se pokazalo da grčevi u ramenima, uporna glavobolja u potiljačnom delu ili osećaj težine nisu znak da vežbe ne odgovaraju, već da je organizam doživeo prebrz energetski šok. Telo se čisti, a kad se to desi prenaglo, simptomi umeju da budu veoma neprijatni.
Disanje i ritam - srce svake vežbe
Jedan od najvažnijih, a često zanemarenih elemenata je disanje. Većina savremenih sportskih aktivnosti uči nas da izdah dolazi pri naporu. Kod pet tibetanaca je drugačije: udah je taj koji prati teži deo pokreta, a izdah dolazi sa opuštanjem i vraćanjem u početni položaj. Ova naizgled mala promena ima ogroman uticaj na tok životne energije - prane - kroz telo. Svi koji su krenuli sa forsiranjem i mehaničkim ponavljanjem, a bez svesnog disanja, ubrzo su prijavljivali da ne osećaju nikakvu dobrobit ili da ih posle vežbi boli glava.
Kod prve vežbe - okretanja u smeru kazaljke na satu - disanje je manje naglašeno, ali je tu od presudne važnosti fiksiranje pogleda. Savet balerina da se gleda u jednu tačku, a glava poslednja okreće, spasao je mnoge od jake vrtoglavice. Dodatni trik je da se posle okretanja ispruže ruke ispred sebe, spoje dlanovi i pogled usmeri u palčeve dok se sve ne umiri - metoda koju su isprobale stotine početnika sa odličnim rezultatima.
Najčešće greške kod treće i pete vežbe
Upravo treća vežba - savijanje unazad iz klečećeg položaja sa rukama oslonjenim na butine - mesto je gde mnogi nesvesno ugrožavaju vratni deo kičme. Na raznim snimcima može se videti preterano zabacivanje glave, gotovo do dodirivanja leđa. Stručne osobe iz oblasti savremene igre i fizijatrije više puta su upozoravale da se vrat ne sme lomiti unazad. Kičma se savija u grudnom delu, grudni koš se širi, a glava ostaje u osi sa vratom - kao da kroz teme prolazi zamišljena šipka. Oni koji su prilagodili tehniku na ovaj način, gotovo odmah su primetili da nestaju mučnine i tenzione glavobolje.
Slično važi i za petu vežbu: položaj stopala nije proizvoljan. U originalu, pete su podignute, a oslonac je na prstima i dlanovima. Nažalost, po društvenim mrežama kruže fotografije sa stopalima potpuno priljubljenim uz podlogu, što nije ispravno. I u trećoj i u petoj vežbi, glavni cilj nije ekstremno istezanje, već aktivacija mišića i otvaranje energetskih kanala bez povreda.
Fizičke reakcije - od glavobolja do plakanja
Skoro svako ko je krenuo redovno da radi tibetance, prošao je kroz fazu koju učesnici u iskustvima opisuju kao proces čišćenja. Kod nekih se to manifestovalo upornim bolom u slepoočnicama, kod drugih grčevima u ramenom pojasu, naročito kod osoba sa spondilozom ili diskopatijom. Zabeležen je i slučaj gde je bol u ramenima bio toliko jak da je osoba plakala, a olakšanje je donela tek masaža i mišićni relaksans. Međutim, kad se pogrešno izvođenje ispravilo i broj ponavljanja privremeno smanjio, bolovi su postali podnošljiviji i vremenom potpuno nestali.
Nije redak ni osećaj intenzivne toplote koji se javlja posle treće vežbe, ponekad praćen zujanjem u ušima. Stručnjaci za energetske discipline to objašnjavaju podizanjem energije kroz centre u telu. Onima koji su već osetili te talase toplote, ovaj fenomen je bio prijatan i delovao je umirujuće. Onima koji su ga doživeli prvi put, izazvao je strah i misao da vežbe ne odgovaraju. Zato je važno napomenuti: osim ako nije reč o oštrim bolovima lokalizovanim u zglobovima, većina ovih pojava je prolazna i znak da se telo prilagođava.
Uticaj na emocije i san
Kolektivno iskustvo govori da tibetanci deluju dvostruko: s jedne strane daju više energije tokom dana, a s druge izazivaju neuobičajenu pospanost u početnim nedeljama. Pojedini ljudi su spavali i po deset sati, budeći se kao prebijeni, da bi posle mesec dana primetili da im se san regulisao i postao kvalitetniji. Oni koji su ih radili uveče neretko su se žalili na nesanicu - upravo zbog naleta energije - pa se kao najbolje vreme za vežbanje pokazalo rano jutro, odmah po ustajanju.
Na emocionalnom planu, osim smirenosti i boljeg nošenja sa stresom, neki su doživeli iznenadne izlive besa ili tuge, što se tumači oslobađanjem duboko potisnutih osećanja. Osobe koje su u tom periodu imale razumevanja za sebe i nastavile sa vežbama (ali sa manjim brojem ponavljanja), kasnije su izveštavale o osećaju lakoće, mentalne jasnoće i većeg samopouzdanja. Držanje se popravlja, a sa njim i slika o sebi - česta je konstatacija.
Kad se preskoči dan - dileme oko vraćanja na početak
Najviše nedoumica izaziva pravilo o propuštenim danima. U knjizi se pominje da jedan dan pauze ne umanjuje značajno efekat, ali ako se preskoči dva ili više dana uzastopno, dobrobit opada. Pojedini izvori savetuju povratak na tri ponavljanja, drugi samo korak unazad (na primer, sa 15 na 11). Ljudi koji već godinama rade tibetance priznaju da se posle dužih pauza - odmora, bolesti - ne vraćaju na sam početak, već smanje broj za nekoliko ponavljanja i nastave. To je stvar ličnog osećaja: ako se telo ne buni, nema razloga za strogim povratkom na tri. Ipak, oni koji su posle višednevnih pauza pokušali da nastave sa 21 ponavljanjem, često su osetili vrtoglavicu i slabost, što govori da nije mudro ignorisati potrebu organizma za postepenim prilagođavanjem.
Takođe, važno je znati da je u periodu menstruacije preporučljivo preskočiti četvrtu vežbu, jer ona može pojačati grčeve ili čak izazvati izostanak ciklusa. To su potvrdila i ženska iskustva u kojima je kasnila menstruacija i po jedanaest dana, a sve se vratilo u normalu kad je ta vežba izostavljena.
Mogu li pet tibetanaca sami da oblikuju telo i uklone masne naslage?
Ovo je jedno od najčešćih pitanja. Odgovor nije jednostavan. Tibetski rituali jesu odlični za zatezanje trbušnih mišića, gluteusa, leđa i ruku. Držanje postaje uspravnije, struk definisaniji, a odeća lepše stoji. Međutim, za značajan gubitak telesne masti potrebna je dodatna aerobna aktivnost i izbalansirana ishrana. Ima onih koji su se, uprkos redovnom vežbanju, ugojili - što se poklopilo sa povećanim apetitom ili hormonskim promenama poput perimenopauze. Dakle, tibetanci nisu čarobni štapić za mršavljenje, ali su izvanredna podrška celokupnoj transformaciji tela i duha.
Upravo zato, mnogi ljudi koji žele da do kraja izvajaju figuru i reše se upornih zona, pored ovakvih vežbi posežu za dodatnim tretmanima. Jedan od najpristupačnijih i neinvazivnih metoda je svakako anticelulit masaža. Redovna anti celulit masaža pomaže u razbijanju masnih nakupina i poboljšanju cirkulacije, naročito na butinama i stomaku. U salonima se nude različite vrste anti celulit masaža, a iskustva korisnica potvrđuju da se najbolji rezultati postižu upravo kada se anti celulit masažom dopuni svakodnevna fizička aktivnost. Nekoliko godina unazad, popularnost su stekle i anticelulit masaže sa specijalnim aparatima, koje se kurljaju kao anticelulit masažama, a preporučuju se i kao priprema za letnju sezonu. Iskusni terapeuti često ističu da je anticelulit masaži mesto u svakoj ozbiljnijoj anti-age rutini, a mnoge žene biraju upravo anticelulit masažom kao glavni alat protiv celulita, posebno u kombinaciji sa vežbama istezanja i jačanja mišića koje nude tibetanci.
Kad su promene na koži i masnom tkivu dublje, estetska medicina nudi invazivnije metode. Lipoliza je minimalno invazivan postupak koji razgrađuje masne ćelije, a mnoge ordinacije oglašavaju uspešne lipolize stomaka, nadkolenica i brade. Zahvaljujući savremenim tehnikama, lipolizi se podvrgava sve veći broj ljudi, a oporavak je znatno kraći nego ranije. U borbi protiv celulita često se primenjuje i lipolizom vođena mezoterapija. Ukoliko je potrebno ukloniti veće količine sala, prvobitno se misli na liposukciju. Zahvat koji poznajemo kao liposukcija danas se izvodi savremenim aparatima, a pacijenti biraju i liposukciji prilagođenu njihovim potrebama. Mnoge klinike oglašavaju liposukcijom postignute transformacije, dok se klijenti odlučuju za liposukciju kao brz način da se oslobode upornih masnih jastučića. Ipak, i pored naprednih tehnologija, retko ko želi da se podvrgne liposukcije bez prethodnog pokušaja da masne naslage skine prirodnim putem.
Kada je reč o hirurškom pristupu, često se pominje i dermolipektomija - zahvat koji, osim masnog tkiva, uklanja i višak kože. Pacijenti koji su se podvrgli dermolipektomiji ističu dramatičnu razliku u izgledu, naročito posle velikih gubitaka kilograma. Priprema za dermolipektomiji podrazumeva i poseban režim ishrane, a rezultat se često dodatno oblikuje dermolipektomijom u više regija. Iskusni hirurzi znaju da svaka dermolipektomiju mora da planira individualno. Nešto manje radikalna varijanta je lipotransfer, odnosno prenošenje masnog tkiva s jednog dela tela na drugi. Savremene tehnike lipotransfera omogućavaju modelovanje lica, grudi i zadnjice, a prednost lipotransferom je što se koristi sopstveno tkivo. Pacijentkinje koje se odluče za lipotransferu često kažu da su prijatno iznenađene prirodnošću rezultata.
Sve ove metode imaju zajednički cilj - uklanjanje masnih naslaga. Mnogi započinju baš sa vežbama poput tibetanaca, a potom istražuju mogućnosti za efikasnije uklanjanja masnih naslaga. Bez obzira da li je reč o dijeti, masaži ili operaciji, uklanjanjem masnih naslaga bavi se čitava industrija. Svako ko je prošao kroz proces uklanjanju masnih naslaga zna da nema univerzalnog rešenja. Krajnji cilj je ukloniti masne naslage na način koji je bezbedan i održiv. Iako tibetanci nisu garancija za to, oni stvaraju čvrstu osnovu za svaki dalji korak.
Svakodnevna rutina i discipline koje menjaju navike
Mnogi su priznali da su tek uz pomoć malih trikova - ceduljica na vratima, podsetnika na telefonu, zavođenja u svesku - uspeli da istraju. Nekoliko ljudi je pominjalo da im se prva vežba, okretanje, vremenom toliko svidela da su je radili i zatvorenih očiju, uživajući u osećaju. Drugi su drugu vežbu (podizanje nogu pod pravim uglom) mrzeli, ali su upornošću ipak ojačali trbušne mišiće i zavoleli je kad je postala lakša. Otkriveno je i da je korisno ređati vežbe bez dužih pauza, ali ako je neka teška, napraviti nekoliko dubokih udaha i krenuti dalje.
Zanimljivo je da se među onima koji su istrajali na 21 ponavljanju formirao stav da je ovo više jutarnji ritual nego obično vežbanje. Ne postoji pritisak da se stalno napreduje, već se dani nižu, a telo postepeno postaje gipkije, zdravije i otpornije. Promene na kosi - smanjeno opadanje i povećan sjaj - nekoliko puta su pomenute kao neočekivan ali dobrodošao bonus, što se pripisuje boljoj cirkulaciji i hormonskoj ravnoteži.
Zaključak: slušati telo i ne odustajati
Pet tibetanaca su mnogo više od skupa fizičkih pokreta. Njihov uticaj na nervni sistem, raspoloženje i vitalnost osetili su ljudi svih uzrasta - od onih u dvadesetim do onih koji su zakoračili u osmu deceniju. Da bi se izbegle glavobolje, mučnine i bolovi u ramenima, potrebno je krenuti polako, disati svesno i ne zabacivati glavu unazad. Kad naiđu dani krize, bolje je privremeno se vratiti na manji broj ponavljanja nego potpuno odustati.
One koji bi, pored energetskog i posturalnog dobitka, želeli i vidljivije oblikovanje tela, podsećamo da su na raspolaganju različiti savremeni tretmani - od anti-celulit masaža do liposukcije i dermolipektomije. Ipak, ništa ne može zameniti onaj jutarnji osećaj kada telo, posle petnaestak minuta pažljivog rada, samo kaže - hvala. Tibetski rituali ostaju dragocen saveznik u očuvanju zdravlja, a njihova vrednost se, kako kažu oni koji ih godinama upražnjavaju, vremenom samo umnožava.